Doktor istinu rekao pacijentu, a ovaj se razljutio i izvikao se na doktora…
Bio jednom neki starac koji se stalno žalio da je bolestan. Leđa su mu se već povila od starosti i jadikovao je kako ga sve boli. Što je bilo najgore starac je svakim danom postajao sve veće čangrizalo, uvijek ljut natmuren i spreman za svađu.
Jednog dana čuo je da je u grad došao neki vješt i učen liječnik, pa smjesta krenu sebi da potraži lijeka, uze u ruke svoj štap, na glavu stavi kapu i otiđe liječniku.
Liječnik bijaše mlad i učitiv čovjek. Prijazno i s mnogo poštovanja primi starca, posjede ga u stolicu i upita šta ga muči. Starac poče nabrajati: „Bole me leđa, slabi mi vid, noge mi klecaju…“
Pošto obavi pregled, liječnik reče starcu: „Dragi oče, ti ustvari uopće nisi bolestan. A sve što si nabrojao uzrokovano je jednom bolešću kojoj nema lijeka.“
Starac zabrinuto upita: „A koja je to bolest?“
Liječnik se nasmija, pa kaza: „Poštovani oče, vjeruj mi da si ti posve zdrav. Tvoja jedina bolest je starost, a njoj nema lijeka.“
Starac se na to naljuti i povika na liječnika: „Zaboga, izruguješ li se ti to sa mnom?! Izgleda da ti nisi nikakav liječnik nego obična varalica! Možda mi se jesu leđa povila od starosti, ali kakve veze sa mojim godinama ima glavobolja i bol u nogama! To sigurno nije od starosti!“
Liječnik se ponovo nasmija i mirno odgovori: „Nabroj mi šta te sve boli!“ „Bole me leđa!“, reče starac. „To je od starosti“, odgovori liječnik. „Stomak mi slabo vari ono što pojedem“, nastavi starac. „I to je posljedica tvojih godina“, opet kaza liječnik. „Teško dišem“, nastavi starac. „Starost je razlog tome“, objasni mu liječnik.
I tako je starac nabrajao i nabrajao, a liječnik mu je uvijek odgovarao isto – starost je uzrok tvojih problema!
Naposljetku se starac ozbiljno rasrdi, pa povika na liječnika: „Ti si nikakv liječnik, mladiću! Za tebe je starost uzrok svih mojih bolesti!“
Svaka boljka tebi ista, više ili manje; zar se na to svodi cijelo tvoje znanje?!
Neznalice, zar je na to spala tvoja medicina, najgori si liječnik među liječnicima!
I tako je starac vrijeđao liječnika, ljutit što mu ovaj ne nudi nikakav lijek, a liječnik se na to samo nasmijao.
Naposljetku liječnik objasni starcu: „O dobri čovječe, svako ko se rodi jednom će da i ostari, i u tome nema ništa loše. Međutim, ima ljudi čije tijelo stari, ali im duh ostaje vječno mlad. Budeš li takav, starost ti neće smetati i bit će ti svejedno što je tvoja kosa sijeda, stas poguren, a noge klecave.
Dakle, želiš li da ti bude bolje, potraži lijeka svojoj duši, a onda ćeš zaboraviti da te tijelo uopće boli!“ Starče iza tebe već je mnogo ljeta, to je tvoja bolest, i to tebi smeta;
Mrziš sve one od sebe mlađe, i zato ti je uvijek do svađe.
I liječnik je zaista imao pravo. Starost nije nikakvo zlo; stari ljudi dostojni su svakog poštovanja, puni su životne mudrosti i iskustva, i niko nema razloga da žali što je njegova mladost prošla. I što je najvažnije, ukoliko je čovjek vedrog duha, njegova mladost nikad i ne prolazi, jer srce mu ne može ostarjeti. Čovjek je mlad sve dok je bodrog duha i krepkog i vedrog srca.