Zamisli sljedeći scenario: – Napio si se, sjeo za volan i poljubio banderu očevim autom

U autu su tvoja dva najbolja prijatelja. Jedan već mrtav, drugi se budi iz nesvjesti. Plače i vrišti, jer ne osjeća noge…

NEMA VREMENA!

Zamisli sljedeći scenario: – Napio si se, sjeo za volan i poljubio banderu očevim autom

U autu su tvoja dva najbolja prijatelja. Jedan već mrtav, drugi se budi iz nesvjesti. Plače i vrišti, jer ne osjeća noge…

Tebe krivi! Nema nazad jarane. Ubio si najboljeg prijatelja, a od drugog napravio invalida.

Ti također izdišeš.

Kasno je, otac ti je već zaspao, a mati k’o mati, sjedi pored prozora i čeka da parkiraš auto u dvorište. Zamisli njenu reakciju kada joj jave da si poginuo?!Da te nema više. Zamisli gorke očeve suze dok bude nosio sina jedinca ka mezarju.

Socijalne mreže, tvoji prijatelji, svi te oplakuju, ali samo na fejsbuku. Nijedan od onih, s kojima si pio tu noć, ti ne može pomoći. Svi će te kroz pola godine zaboravit’. Osim majke i oca, kojima si od života napravio horor. Oni će do svoje smrti milovati tvoju fotografiju. Tješiti jedno drugo, govoreći da je tako trebalo biti..

———————————————-

“Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i koji dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”

(#Sura_El_Asr )