U sjenci fenomenalnog govora Erdogana u UN-u ostao je ovaj govor pakistanskog premijera Imrana Khana, a radi se zaista o jednom o najboljih govora koji je jedan muslimanski državnik održao u UN-u.
“Moja vjera je La ilahe illallah, borićemo se do kraja, kad mi kao nuklearna sila kažemo do kraja to znači da će biti posljedica za sve”, poručio je premijer Khan upozorivši svijet da bi pogoršana situacija u Jammu i Kašmiru mogla dovesti dvije nuklearne sile na rub rata.
Posebno je oštro kritikovao “okrutnu politiku” indijskog premijera Narendra Modija u Kašmiru. Apelovao je na indijske vlasti da se suzdrže te upozorio na “krvoproliće” ako se ne preduzmu potrebni koraci u Kašmiru.
Upozorio je da “ultranacionalistička agenda” indijske vlade prijeti miru u regiji, napominjući da je smrt Mahatme Gandhija izazvala, kako je kazao, ista “ideologija mržnje”.
Kriza u Kašmiru datira još iz 1947. godine kada je Velika Britanija napustila to područje bez rješavanja statusa regije. Muslimani čine 90 posto populacije Kašmira koja je po povlačenju Britanaca tražila da se ta regija pripoji Pakistanu. Tadašnji knez, ipak, odlučio je da Kašmir pripoji Indiji.
Pakistan i Indija su tako 1947. godine ušli u prvi rat za Kašmir. Istim povodom dvije zemlje su ratovale ponovo 1965. i 1999. godine.
Indija kontroliše oko 45 posto Kašmira, Pakistan oko 35, a Kina 20 posto. Indijski dio je nazvan Jammu i Kašmir i danas je jedina dominantno muslimanska pokrajina u Indiji.
Pakistan je dijelu Kašmira koji je pod njegovom kontrolom dao status dviju autonomnih teritorija nazvane Azad Kashmir (Slobodni Kashmir) i Gilgit-Baltistan.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija nizom rezolucija predviđa da se status Kašmira riješi voljom tamošnjeg naroda i da se ta regija demilitarizira. Takav scenarij zagovara i Pakistan, ali ne i Indija.
Novi Horizonti