Da je laž, uistinu, ružno svojstvo i da je ne mrze samo ljudi, već i životinje, svjedoči i priča
Ibnul-Kajjim el-Dževzije je prenio od jednog pobožnjaka koji je ispričao sljedeće: ”Jednoga dana bio sam svjedok čudnom prizoru sa mravima.
Naime, posmatrao sam jednog mrava koji je našao nogu uginulog skakavca i pokušao je da je podigne i ponese, ali nije mogao. Onda je otišao do mravinjaka po pomoć i ubrzo se vratio sa skupinom mrava. Ja sam, u međuvremenu, sklonio nogu skakavca da vidim šta će se desiti.
Mrav koji je našao skakavca dugo je obilazio to mjesto, ali bez uspjeha. Nakon izvjesnog vremena mravi su se vratili u mravinjak, a ja sam ponovo spustio nogu skakavca tamo gdje je i bila. Nedugo zatim, onaj mrav je ponovo došao na to mjesto i ugledavši nogu skakavca, prišao je i pokušao da je podigne, ali nije mogao.
Ponovo je otišao po pomoć, i dok je njegova mravlja družina došla na lice mjesta, ja sam opet sklonio nogu skakavca. Mravi su uzaludno obilazili i tražili, ali nisu ništa našli. Kad su se vratili u mravinjak, ja sam opet vratio nogu skakavca na staro mjesto. Onaj mrav je ponovo došao i kad je ugledao nogu skakavca pokušavao je da je podigne i ponese, ali ni ovaj put nije uspio.
Onda je po treći put otišao po pomoć. Ja sam ponovo sklonio dio uginulog skakavca, pa kad su mravi došli i kad ni treći put nisu ništa našli, u trenu su opkolili mrava koji ih je ”lagao” i usmrtili su ga tako što su ga potpuno raskomadali.” (”Miftahu daris-se'āde”, I/234.)
Saff