Dok je primicao sina prsima u zagraljaj, strijela pogodi dijete u grlo
Oko sedamdeset kilometara od Kufe u pustinjskom mjestu zvanom Kerbelā dana 2. muharrema 61. godine po Hidžri, h. Husejn zajedno sa svojom porodicom, čeljadi, ženama i malom grupom vjernih drugova biva opkoljen. Osam dana ostaju opkoljeni na malom prostoru bez vode dok se broj neprijatelja sve više povećavao. Početkom noći 10. muharrema, h. Husejn dopušta svima onima koji to žele da izvuku živu glavu pod okriljem noći, no svi ostaju uz svoga imama. Tu čitavu noć h. Husejn i drugovi mu provode u namazu i ibadetu. Oni su bili stameniti i nepokolebljivi na putu istine.
Rađanjem zore 10. muharrema, na Dan ašure, otpočinje krvoločni napad bezumnog neprijatelja na šačicu Poslanikove, s.a.v.s., obitelji i pristaša. Uz h. Husejna su bila 32. konjanika i 40. pješaka, ili nešto malo više. Zastavu je nosio h. Husejnov brat po ocu el-‘Abbās. Neravnopravna bitka između nosilaca Božanskog nura i zaludjelih krvoloka je plamtjela. H. Husejnovi mlađahni sinovi, rođaci i ashabi su uz svog imama žedni, gladni i iscrpljeni pružali žestok otpor napadačima. Dan je već uvelike odmicao a drugovi h. Husejna su padali na zemlju, jedan za drugim. Ostao je još samo ehli-bejt. Prvi od njih je poginuo h. Husejnov sin ‘Alī, poznat i kao ‘Alī el-Ekber.
Potom je poginio ‘Abdullāh, sin Muslim ibn ‘Aqīla. Iza njega je kao šehid pao ‘Adijj ibn ‘Abdullāh ibn Dža'fer, potom ‘Abdurrahmān ibn ‘Aqīl ibn Ebī Tālib, potom Muhammed ibn ‘Aqīl, potom el-Qāsim i Ebū Bekr, sinovi h. Husejnova brata Hasana, te h. Husejnova braća s očeve srane ‘Abdullāh, Dža'fer i Osman. Uz h. Husejna ostade još samo njegov brat el-‘Abbās sve dok i on nije poginuo. H. Husejn ostade sam. Skinuo je sa ranjene glave sabljom napuklu kacigu i na glavu stavio ‘imāmu, ehli-bejtski turban. Nastao je tajac. Čuo se samo jecaj djece i plač žena dok su njihovi šatori gorjeli. H. Husejn priđe šatoru svoje sestre Zejnebe i zatraži da posljednji put vidi i u uplakane oči poljubi svoje najmlađe dijete. Dok ga je primicao prsima u zagraljaj, strijela pogodi dijete u grlo.
H. Husejn shrvan bolom, zadobivenim ranama i nesnošljivom žeđu se pokuša primaći izvoru vode kojeg je zaposjeo neprijatelj. Bio je sam. Oko njega su ležala tijela vjernih mu drugova. U tom trenutku ga pogodi strijela u njegova mubarek usta, prođe na potiljku i on pade. Zločinci pohitaše k njemu, sasjekoše ga i glavu njegovu plemenitu odrubiše. Masakar je priveden kraju.
Ova kasida je posvećena Hz. Husejinu i šehidima kerbele
Usne moje bride, šute
A misli su odletjele
Tamo gdje se tuge slute
Uspavane kraj Kerbele
Ne znam šta bih radit mog'o
Do ‘no uzdah u Ja'sinu
Samo kad bih glasa smog'o
Poklonio Husejinu
Na put kreni o Husejne
Tamo gdje je duši milo
U vrtove i edene
Djedu svome baš u krilo
Molio bih dragog Boga
Koji c'jeli kosmos njiše
Da usliša dovu roba
I Ummetu spusti kiše.
Nek’ ne bude zemlja žedna
Širom ovog tužnog sv'jeta
Kao usta čista, čedna
Od Šehida Ehlul Bejta.
Na put kreni o Husejne
Tamo gdje je duši milo
U vrtove i edene
Djedu svome baš u krilo.